Izložba slika „Into the blue“ Nataše Vuković, poreklom iz Sarajeva predstavlja drugačije umetničko stvaralaštvo, na platnu, papiru i krpi, koje dosad pirotski ljubitelji slikarstva nisu mogli da posete u Galeriji „Čedomir Krstić“. Vukovićeva nas sa svojim slikama u čijem se središtu nalazi žena i njen odnos prema svom telu kao simbolu ženstvenosti i nežnosti, istoremeno podseća da su žene bile i objekti muškog pogleda, muze nekadašnjih slavnih umetnika i da do danas nismo izašli iz tih društvenih okvira.
Izložba slika i crteža „Into the blue“ svojim nazivom budi posebno interesovanje kroz prikaz žene i njenih izlgeda u momentima svakodnevice, sa psihološkog stanovišta Nataše Vuković. Ideja o nazivu ove izložbe nastaje zahvaljujući slici sa istoimenim nazivom i prikazom linije između nogu ženskog tela sa malim elementima provokativnosti. Svaki rad sa delovima ženskog tela, bilo da je izrađen na platnu, papiru ili krpi nosi individualnu poruku za svakog posetioca.
Dominiranjem nijansi plave i pomalo ljubičaste boje na slikama, Vukovićeva predstavlja ženu na suptilan način, ni nalik onom erotskom koji se može primetiti na slikama cenjenih umetnika. Njene slike su monohromatske, ciljano oslikane hladnijom bojom-plavom kako bi se prigušila erotika, a istakla lepota grafike za koju se, uglavnom, koristi crno-bela tehnika. Dominantnost ove boje vezuje se i za vreme korone kada je, kako i sama objašnjava, svima nama zavladalo neko sivilo i plavetnilo.
Svakodnevni život, Art history-literatura o istorijskom prikazu žene je njena inspiracija, a odgovori za kojima traga kroz svoj slikarski izraz odnose se na pitanje „Kako je biti žena?“.
Radovi Nataše Vuković su vrlo doterani tehnički, zapaža direktorka Galeriji Radmila Vlatković. Tehnike ulje na platnu i krpi, akril na papiru i grafička tehnika prisutne su na ovima radovima, dok je postavka izložbe, koja ostavlja dovoljno prostora za razmišljanje posetiocima, osmišljena u tri celine.
Ovo je njena prva samostalna izložba u Srbiji i kaže da je to čini izuzetno ponosnom. Deli prijatne utiske o našim lokalnim znamenitostima i pirotskoj gastronomiji. Kako i sama kaže, kačkavalj i sve vrste sireva je, već, kupila i nosi ih za Beograd. Posetila je Muzej Ponišavlja Pirot i srednjovekovnu tvrđavu Momčilov grad i bila je oduševljena onim što je videla. Jako joj je žao što nije imala dovoljno vremena da obiđe i vodopade na Staroj planini.
