
Pol Kampf, američki producent, scenarista i glumac koji ne krije da je oduševljen kulturom, gostoprimstvom i lepotom naše zemlje, po peti put, određeno vreme, boravi u Srbiji radeći na filmu „Žetva“ – univerzalnoj priči o stravičnim sudbinama Srba, trgovini organima kidnapovanih i porodicama kidnapovanih kroz unutrašnju priču glavnog junaka, poreklom Nemca koji, uvučen u igru onih koji se bave trgovinom organima na crnom tržištu, na prevaru dobija srpsko srce.
Američki reditelj, čuveni Pol Kampf i produkcijska kuća „Bandur film“, koji su godinama ulagali napore da se istinita priča glavnog junaka iz romana „Srpsko srce Johanovo“ pretoči na filmsko platno, uveliko rade na snimanju „Žetve“ u Srbiji. Tema je univerzalna i dok svedoči o rani svake srpske porodice kidnapovanih i ubijenih na Kosovu i Metohiji zarad trgovine njihovim organima na crno tržiše, negde u svetu, istovremeno se dešavaju identične sudbine.
„Sudbine i priče tih ljudi su, kao što ste i sami rekli, srceparajuće. Kao što znate, a kako sam i sam uvideo kroz istraživanje, dokaze, gomilu priča drugih ljudi i svedoka, jako veliki broj porodica je ostao bez svojih članova, doživeo gubitak deteta, unuka i nije imao nikakav završetak priče sa njima. Nisu mogli da se oproste sa njima, jer nisu znali gde su, kako su nestali. Nestajali su siromašni, nevidljivi ljudi. Po mom mišljenju, ovo je film o teškom kapitalizmu i opstanku. Ljude više ne gledamo kao ljudska bića, nego koliko njihovi potencijalni ljudski organi mogu da vrede“, objašnjava veteran filmske industrije, Amerikanac Pol Kampf.
Kako u filmu glavni junak Johan, biva kidnapovan i mimo svoje volje, pod teškim okolnostima, zbog bolesti dobija ilegano srpsko srce koje će morati da plati; pitali smo Kampfa može li se ovaj organ kupiti.
„Srce je najvredniji organ ljudskog tela, pored gušterače, bubrega i drugih organa. Ali je, i dalje, najskuplji organ i simbolički najbitniji.“

Na stravičnu sudbinu našeg naroda, ozloglašenu „Žutu kuću“ i ileganu trgovinu organima, koja beleži težak istorijski period po potpisivanju Kumanovskog sporazuma, Zapad se nije ni osvrnuo. Iako je reč o temi koja je jako bolna za srpski narod, o rani koja nikada neće zarasti, prema rečima ovog američkog producenta problem je svetskih razmera.
„Zapadna vlast i mediji su dosta drugačiji, po mom mišljenju, od njihovog stanovništva. Ljudi nisu imali preciznu inofmaciju o tome šta se dešavalo na Kosovu, imali su sužen pogled na celu situaciju na Kosovu, u Srbiji. Takođe, mislim da kad su konačno počeli da dobijaju informacije o tome, ono što smo imali ovde, na ovim prostorima, preraslo je u veliki propust, grešku. Kao i sve velike nacije koje bi bilo sramota da se javno sazna o takvom propustu, i oni su to zatrpali. Iako je radnja filma smeštena na Kosovu, ovo nije napad ni na koga, niti propagandni film kako bi to neko prokomentarisao. Ovo je univerzalna priča, prijemčiva svima, o gubitku ljudi i snazi jednog srca da dovede nekog kući. To je priča o trendovima i o politici“, kaže Kampf.
Iako u svetu nedovoljno znaju o Srbiji i Srbima da bi oformili neko mišljenje, američki producent govori o nama iskreno i pohvalno na osnovu svog dugogodišnjeg radnog iskustva, boravka i iskustava kolega iz drugih zemlja koje je dovodio zbog saradnje na prethodnim filmovima.
„Mislim da sam fim neće uticati na mišljenje onih koji ne gaje preterano mišljenje o Srbima, za razliku od onih koji nedovoljno znaju o vama. Za one koji nedovoljno znaju o Srbiji i Srbima, ovo će biti efektno kako bi formirali mišljenje. Naravno, film ima dirljivu priču i zbog toga smatram da je to idealna prilika da se stvori drugačija slika. Radeći godinama u ovoj zemlji, dovodeći na stotine ljudi iz drugih zemalja-glumaca i pisaca, ljudi sa strane su upoznati sa tim koliko su Srbi topli i dobri domaćini i koliko je ova zemlja, sama po sebi, lepa“, dodaje Kampf.
Kvalitetom naših umetnika, nivoom profesionalizma i talentom je, takođe, oduševljen. Za ovu filmsku ekipu i prethodnu sa kojom je radio na ranijim filmovima u Srbiji, govori kao o vrsnim profesionalcima i ekspertima. Za sebe kaže da nas lepo prezentuje i u svetu.
„I sami ljudi koji se ovde nalaze su divni, i ljudi koji rade na jako tešom filmu su briljantni u svom poslu. Zainteresovan sam i nastaviću da dovodim ljude sa strane ovde. Sebe doživljavam kao ambasadora Srbije u svetu.“

Kao i svaki gost sa strane koji zavoli srpske predele i navikne se na lepotu ovog kraja, uveren u potencijale koje Srbija pruža filmskoj produkciji Kampf prihvati i neke naše običaje sa srpske trpeze – uz dobru rakiju ide i dobra šopska salta.